6. srpnja 1907. u tzv. plavoj kući (La Casa Azul)
u predgrađu Mexico Cityja, Coyocánu. Njezin otac Guillermo Kahlo (1872.-1941.) rodio se u Njemačkoj kao Carl Wilhelm Kahlo, a sa 19 je godina emigrirao u Meksiko, gdje je odmah naturalizirao ime.
Porijeklom je bio mađarski Židov, a brak s Fridinom majkom Matildom Calderón y Gonzalez bio mu je drugi brak. Frida je bila treća od četiri kćeri, tako da je odrastala u izrazito ženskom okružju. Isto tako, važno je napomenuti kako je njezina majka od svojih predaka naslijedila i indijanske krvi, što je došlo do izražaja i u Fridinoj markantnoj fizionomiji. No, za njezinu je životnu sudbinu još presudnije bilo to što je sa šest godina preboljela dječju paralizu, zbog čega joj se desna noga stanjila, a stopalo ostalo trajno deformirano. Kao adolescentica, taj je nedostatak prikrivala nošenjem hlača, a u kasnijim godinama dugih suknji, najčešće nadahnutih meksikanskim narodnim nošnjama.
Međutim, još je okrutnija igra sudbine zadesila Fridu Kahlo 17. rujna 1925., kada se na povratku iz škole autobus u kojem je bila sudario s tramvajem. Nekoliko dana liječnici su se borili za njezin život, no bolne posljedice teških ozljeda kralježnice doživotno je osjećala, a zbog povrede maternice nije mogla roditi.
Tijekom dugotrajnog oporavka, Frida je počela crtati i slikati, tako da se njezin cjelokupni umjetnički opus s razlogom može shvatiti kao svojevrsno sustavno bilježenje fizičke boli i osobnih trauma.
Uzimajući u obzir te okolnosti, nije teško shvatiti zašto su gotovo polovica Fridinih slika autoportreti. - Slikam samu sebe, jer sam često sama i zato što sebe ponajbolje poznajem - pojasnila je umjetnica. Krajem 20-ih Frida donosi još dvije odluke koje će odrediti njezin životni put - pristupa meksičkoj Komunističkoj partiji i udaje se za svojeg idola iz mladosti, poznatog majstora zidnih slika i aktivnog podržavatelja Komunističke partije Diega Riveru, koji je od nje bio stariji 21 godinu.
Već godinu dana nakon sklapanja braka 21. kolovoza 1929., zajedničkim odlaskom u SAD došlo je do prvih bračnih kriza koje će rezultirati brojnim obostranim preljubima, razvodom 1939. i ponovnim brakom 1940. Riveri se pripisuju veze s glumicama Dolores del Rio i Marijom Felix, ali i s mlađom Fridinom sestrom Cristinom. Frida Kahlo je, među ostalima, imala i kraću vezu s Lavom Trockim, a nije skrivala ni svoju biseksualnost, posebice stoga što je Rivera odobravao njezine veze s drugim ženama.
Nakon što je zbog svojeg komunističkog opredjeljenja s teškom mukom ishodovao ulaznu vizu u SAD, Rivera je želio preuzeti i završiti što više narudžbi za zidne slike, a Frida se osjećala sve usamljenijom i vezanijom uz svoju postojbinu. Trzavice započete četverogodišnjim boravkom u SAD-u nastaviti će se i nakon povratka u Meksiko.
Zbog pogoršanja zdravstvenog stanja, zbog čega je sve dulje ostajala prikovana uz krevet, Frida Kahlo uglavnom je slikala autobiografske slike manjeg formata na specijalno montiranim štafelajima prislonjenima uz bolesnički krevet.
Iako, za razliku od izrazito religiozne majke, nije bila vjernica, vrlo je rano stvorila samosvojnu inačicu tradicionalnih meksičkih zavjetnih slika (retablos) na kojima je nemilosrdno oslikavala svoje ključne životne traume, poput prometne nesreće, bolničkih tretmana, nemogućnosti materinstva i bračnih ljubavnih nevolja.
Nije teško prihvatiti prosudbu autorice Taschenove mononografije Andreje Ketterman kako je Frida Kahlo preuzela takav oblik iskazivanja pučke pobožnosti zbog vezanosti uz meksičku narodnu umjetnost, a njezino se često unošenje pretkolumbovskih simbola u slike može shvatiti kao jasna aluzija na njezino indijansko podrijetlo.
Usprkos učestalim kontakatima s Andréom Bretonom, koji ju je želio uvrstiti u nadrealistički krug, likovni iskazi Fride Kahlo bliži su simbolizmu i suvremenom konceptu "privatne mitologije". - Oni misle da sam ja nadrealistica, ali to nije istina - ustvrdila je umjetnica i naglasila: - Nikad nisam slikala svoje snove. Slikam svoju stvarnost.
U prvoj polovici 50-ih njezino loše zdravstveno stanje postaje još teže nakon amputacije desne noge ispod koljena 1953., tako da je iste godine u krevetu donose na otvorenje njezine prve samostalne izložbe u Meksiku.
Isto tako, još se nije bila dovoljno oporavila od upale pluća, a sudjelovala je u demonstracijama protiv intervencije SAD-a u Gvatemali. Od posljedica tog impulzivnog čina umire u noći sa 12. na 13. srpnja 1954. u rodnoj plavoj kući. Prema posthumnoj odredbi Diega Rivere, u toj istoj plavoj kući 1958. otvara se memorijalni muzej Fride Kahlo.
http://www.youtube.com/watch?v=1cH8kc4p10M&feature=related
• I paint self-portraits because I am so often alone, because I am the person I know best.
• My painting carries with it the message of pain.
• Painting completed my life.
• They thought I was a Surrealist, but I wasn't. I never painted dreams. I painted my own reality.
• I am not sick. I am broken. But I am happy to be alive as long as I can paint.• Really I do not know whether my paintings are surrealist or not, but I do know that they are the frankest expression of myself.
• The only thing I know is that I paint because I need to, and I paint whatever passes through my head without any other consideration.
•Feet, what do I need them for.If I have wings to fly.
